Filip Grandrije

Filip Grandrije (1954) je francuski filmski režiser i scenarista. Inventivni i radikalni u svom izrazu, Grandrijeovi filmovi, koji potiču iz horor i eksperimentalnih filmskih praksi, gledaocu daju intenzivna čulna iskustva. Sa ciljem da gledalac bude psihološki uključen u filmove, njegova beskompromisna vizija umetnosti uvek ispituje granice, izmišljajući nove narativne forme koje bi jedino odgovarale filmskom prikazivanju. Centralna ideja njegovih filmova uglavnom je okrenuta pojmu želje, kao i društvenim represijama s kojima se želja mora suočiti. Na Grandrijeov rad uticali su Bernhard, Murnau, Breson, Štrob, Fasbinder, ali i čitanja Marka Aurelija, Spinoze i Deleza.

Završio je filmske studije na Institut National Supérieur des Arts du Spectacle u Belgiji. U saradnji sa French Institut National de Audiovisuel i televizijskim kanalom La Sept Arte, pomagao je ’80-ih u razvijanju nove kinematografske forme i formata koji su doveli u pitanje nekoliko osnovnih principa pravljenja filmova; naročito konvencije koje stoje iza dokumentarnog filma i filmskih eseja.

Njegovi prvi dugometražni filmovi Sombre (koji je osvojio nagradu na Filmskom festivalu u Lokarnu) i La Vie Nouvelle primeri su Grandrijeove kreativnosti u fotografiji, zvuku i naraciji. Za film Un Lac 2008. dobija posebnu nagradu na festivalu u Veneciji, a za dokumentarac o Masau Adačiju nagradu New Vision na festivalu u Kopenhagenu. 2012. godine snima radikalnu instalaciju pod nazivom White Epilepsy.

Fakultet za medije i komunikacije je povodom njegovog gostovanja na 24. Festivalu autorskog filma, objavio njegov eksperimentalni, prozni esej Vlast.

Grandrijeovi filmovi vibriraju i sijaju: prostor se pretvara u plastičnu masu svetla, zvuka, boje i pokreta, u kome se forma i sadržaj, figura i tlo, telo i materija, apstraktno i figurativno stapaju.

Pretraga